„Metro“ je urbani roman koji donosi priču o Beogradu, njegovom podzemlju i ljudima na margini društva. Kroz sudbine pojedinaca, iskustva jedne generacije i atmosferu grada, Milan Oklopdžić istražuje otuđenost, poroke, promašene sudbine i složene odnose između čovjeka i sredine u kojoj živi.
Roman se odlikuje samoironijom, nekonvencionalnim pripovijedanjem i ispreplitanjem stvarnih i imaginarnijih iskustava. Metro pritom postaje simbol skrivenih strana grada i ljudske prirode, uz poruku da se ono najtamnije ne mora nalaziti ispod površine, nego upravo tamo gdje ga najmanje očekujemo.