Glavni junak, Portugalac Daniel, živi relativno lagodno i sretno, sve dok se stvari iznenada ne promijene nagore nakon što Portugal pogodi ekonomska kriza. Daniel ostaje bez posla i više nije u stanju plaćati stambeni kredit. Njegova žena, koja također ostaje bez posla, napušta ga i odvodi sa sobom djecu u potrazi za boljim životom. Daniel na neki način ostaje i bez dvaju najboljih prijatelja. Xavier nije izašao iz svojeg stana zadnjih dvanaest godina – pao je u duboku depresiju nakon što se website za uzajamnu pomoćkoji su kreirali njih dvojica pokazao promašajem. Njegov drugi prijatelj, Almodovar, uhićen je pri očajničkom pokušaju da poboljša vlastite materijalne prilike. Razmišljajući o svojoj i Almodovarovoj djeci, Daniel se pita kakva budućnost čeka novu generaciju. No ne prepušta se beznađu, iako mu se život urušio. On ima nepokolebljivu volju za obnavljanjem, jer sadašnjost je besmislena ako ne vjerujemo u bolju budućnost. Čitatelja će Machadov roman „Prosječni indeks sreće“ povremeno podsjetiti na novinske članke o portugalskoj društvenoj i ekonomskoj zbilji u doba krize te na društvenu kritiku koja se bavi tom krizom i na analizu koja nastoji otkriti kako se Europa u njoj našla. Za one članice EU koje su nedavno izašle iz krize –poput Portugala –muke Daniela i njegovih prijatelja čine se jošsvježima, nečim s čime se lako poistovjetiti. Iako je Portugal izišao iz programa bailouta u svibnju 2014., u to je vrijeme još uvijek bio opterećen dugom od 214 milijardi eura, a stopa nezaposlenosti iznosila je 15 %. Romani Johna Steinbecka „Plodovi gnjeva“ i „O miševima i ljudima“ vjerojatno su najbolji primjer u kojem je tema ekonomske krize (Velika depresija u Americi) označila književnu prekretnicu, a sada dugotrajna ekonomska kriza u Europi rezultira književnim djelima usporediva značaja, među kojima je i roman višestruko nagrađivanog portugalskog pisca Davida Machada „Prosječni indeks sreće“(nagrađen 2015. Nagradom EU za književnost). Priča o nesuđenom piscu Danielu, koji uslijed ekonomske krize ostaje bez svega –doma, posla i obitelji –čita se kao sekularna verzija Knjige o Jobu, u kojoj sve što može poći po zlu doista i pođe, bez ikakvog moralnog opravdanja. Obdaren sposobnošću promatranja i društvene kritike David Machado gradi iznenađujuću priču o trima muškarcima čije prijateljstvo pobjeđuje sve nedaće i sve apsurde današnjeg društva. Himna humanizmu koja pobjeđuje krizu neoliberalizma i prekida s individualizmom i konzumerizmom.