Nakon smrti nekadašnje prijateljice Joane, pripovedač prihvata poziv na umetničku večeru u domu bračnog para Auersberger u Beču. Među ljudima koje dugo nije video, posmatra nekadašnje poznanike i priseća se prošlosti, dok se u njemu gomilaju razočaranje, ogorčenost i prezir prema svetu kojem je i sam nekada pripadao.
Kroz dug unutrašnji monolog, Thomas Bernhard razotkriva licemerje umetničkih krugova, lažne ideale i neostvarene ambicije. Oštra satira, crni humor i nemilosrdno preispitivanje ljudskih slabosti čine ovaj roman upečatljivim portretom društva u kojem se privid i stvarnost neprestano sukobljavaju.